Analiza tržišta rada i srednjih stručnih škola na području regije Bijeljina
Gradska uprava Grada Bijeljina je za potrebe projekta „COTON“, koji se realizuje u okviru programa „Prilika Plus“, a kojeg podržava Vlada Švajcarske, a sprovodi Republička agencija za razvoj malih i srednjih preduzeća „RARS“, sprovela istraživanje o potrebama preduzeća za nedostajućim zanimanjima i raspoloživim kapacitetima obrazovnih ustanova u cilju zadovoljavanja potreba tržišta rada u Gradu Bijeljina i opštinama Lopare i Ugljevik. Istraživanje je obavljeno u toku novembra, decembra 2015. godine i u prvoj polovini januara 2016. godine. Anketari (Odsjek za lokalni ekonomski razvoj i evropske integracije Grada Bijeljina) oblilazili su firme i na licu mjesta sa predstavnicima firmi popunjavali upitnik, kako bi došli do što realnijih i tačnijih podataka. Firme su pokazale zainteresovanost da na ovakav način učestvuju u projektu i daju svoj doprinos u rješavanju zaista velikog problema na području regije Bijeljina, a to je neusklađenost potreba privrede sa postojećim zanimanjima u srednjim stručnim školama. Na polju unapređenja obrazovnog sistema prema potrebama privrede i društva skoro da se ništa ne mijenja nabolje. Sve je veći broj onih koji duže vremena nisu u mogućnosti da nađu zaposlenje u svom zanimanju i na svom obrazovnom nivou, ili ga takvog uopšte ne nalaze, što se posebno odnosi na visokoobrazovane kadrove. Na drugoj strani, privredi nedostaju određena, prije svega, proizvodna zanimanja, te je privreda primorana da ih samostalno obezbjeđuje putem raznih prekvalifikacija, doškolovavanja, uvoza radnika i slično što predstavlja dodatno materijalno opterećenje. Na djelu je značajan raskorak između obrazovanja i tržišta rada. To jako umanjuje vrijednost ljudskog kapitala, što veoma opterećuje privredni razvoj. Sve to otvara silnu potrebu preduzimanja novih istraživanja koja će dovesti do potpunijeg usaglašavanja obrazovanja i tržišta rada. Javlja se potreba uočavanja osnovnih snaga pod čijim uticajima se ova usaglašavanja relativno uspješno ostvaruju.
Društvo, svojom upisnom politikom, a na osnovu strateških razvojnih opredjeljenja, odlučujuće utiče na strukturu ponude radne snage na tržištu. Obrazovanje uglavnom uspijeva da zadovolji dugoročne potrebe privrede i društva za kadrovima. Podudarnost ponude i potražnje za zanimanjima i obrazovnim nivoima zaista je visoka. Obrazovanje se zasada jako slabo prilagođava kratkoročnima, pogotovo dugoročnim, potrebama tržišta rada. Uglavnom se to ostvaruje putem formiranja prolaznih obrazovnih programa kao i potrebnim doškolovavanjima i prekvalifikacijama.
Pored dugoročnih strateških razvojnih opredjeljenja i pokazatelji tržišta rada su važni elementi u izgradnji koncepta obrazovanja u cjelini. Saglasno ovim pozitivnim iskustvima razvijenih zemalja prirodno je da ona treba da predstavljaju polaznu osnovu i ovakvih istraživanja. Potrebno je ostvariti kritičku analizu dosadašnjih iskustava te sagledavanjem vlastitih okolnosti doći do prijedloga o usaglašavanju obrazovanja i tržišta rada u Bosni i Hercegovini a samim tim i na lokalnom nivou. Po ugledu na razvijene zemlje težište istraživanja bi se odnosilo na institucionalne osnove obrazovanja, koja bi bila u mogućnosti da maksimalno udovolji potrebama tržišta rada. Ta institucionalna osnova treba da bude takva da je u mogućnosti da zadovoljava dugoročne potrebe za radnom snagom, ali i da uspješno reaguje i na kratkoročne izazove tržišta rada. Razlozi držanja težišta na društvenim uticajima, sa tržištem kao korektivnim faktorom, proizilaze iz same unutrašnje suštine obrazovanja i njegovog odnosa prema tržištu rada.
Sistem obrazovanja je najvažniji elemenat životne i razvojne infrastrukture svakog pojedinca, društva i države, jer njegov ukupan efekat određuje obim, kvalitet i efekte izgradnje i korišćenja svih drugih sistema i resursa, kao i ukupan kvalitet života i razvojne potencijale pojedinaca i zajednice. Stoga, sistem obrazovanja treba da se razvija tako da svoju ulogu ostvaruje pravovremeno, kvalitetno i efikasno.
Obrazovni sistem ima zadatak da pravovremeno, kvalitetno i efikasno obrazuje stanovništvo u skladu sa razvojnim opredjeljenjima u pravcu održivosti, te da odgovori na obrazovne potrebe stanovništva tokom cijelog njegovog života. Shodno tome, obrazovni sistem preuzima ulogu ključnog razvojnog faktora, jer je kvalitetno obrazovana populacija pravi resurs kako za valjano korišćenje prirodnih i drugih naslijeđenih resursa.
Evidentno je da u današnjem sistemu obrazovanja postoje brojni problemi, koji iziskuju djelovanje na njihovom uklanjanju, odnosno poboljšanju, vodeći računa da se efikasno odgovori na potrebe kako ekonomije, tako i brzog reagovanja na nove potrebe i zahtjeve tržišta rada. U tom smislu, u prvi plan se postavljaju zadaci unapređenja kvaliteta obrazovanja povećanjem efektivnosti i efikasnosti obrazovnog sistema.
U okviru projekta „COTON – Contributing to increased functionality and employability in Republika Srpska and Una-Sana Canton” radi se na unapređenju kvaliteta obrazovanja i efektivnosti radne snage inicijalnim intervencijama u regiji koja je projektom obuhvaćena. U skladu sa tim, potrebno je dobiti podrobnije informacije o kapacitetima u srednjim tehničkim i drugim školama sa kojima će se sarađivati na projektu i njihovoj neusklađenosti sa potrebama lokalnog tržišta rada.
Društvo, svojom upisnom politikom, a na osnovu strateških razvojnih opredjeljenja, odlučujuće utiče na strukturu ponude radne snage na tržištu. Obrazovanje uglavnom uspijeva da zadovolji dugoročne potrebe privrede i društva za kadrovima. Podudarnost ponude i potražnje za zanimanjima i obrazovnim nivoima zaista je visoka. Obrazovanje se zasada jako slabo prilagođava kratkoročnima, pogotovo dugoročnim, potrebama tržišta rada. Uglavnom se to ostvaruje putem formiranja prolaznih obrazovnih programa kao i potrebnim doškolovavanjima i prekvalifikacijama.
Pored dugoročnih strateških razvojnih opredjeljenja i pokazatelji tržišta rada su važni elementi u izgradnji koncepta obrazovanja u cjelini. Saglasno ovim pozitivnim iskustvima razvijenih zemalja prirodno je da ona treba da predstavljaju polaznu osnovu i ovakvih istraživanja. Potrebno je ostvariti kritičku analizu dosadašnjih iskustava te sagledavanjem vlastitih okolnosti doći do prijedloga o usaglašavanju obrazovanja i tržišta rada u Bosni i Hercegovini a samim tim i na lokalnom nivou. Po ugledu na razvijene zemlje težište istraživanja bi se odnosilo na institucionalne osnove obrazovanja, koja bi bila u mogućnosti da maksimalno udovolji potrebama tržišta rada. Ta institucionalna osnova treba da bude takva da je u mogućnosti da zadovoljava dugoročne potrebe za radnom snagom, ali i da uspješno reaguje i na kratkoročne izazove tržišta rada. Razlozi držanja težišta na društvenim uticajima, sa tržištem kao korektivnim faktorom, proizilaze iz same unutrašnje suštine obrazovanja i njegovog odnosa prema tržištu rada.
Sistem obrazovanja je najvažniji elemenat životne i razvojne infrastrukture svakog pojedinca, društva i države, jer njegov ukupan efekat određuje obim, kvalitet i efekte izgradnje i korišćenja svih drugih sistema i resursa, kao i ukupan kvalitet života i razvojne potencijale pojedinaca i zajednice. Stoga, sistem obrazovanja treba da se razvija tako da svoju ulogu ostvaruje pravovremeno, kvalitetno i efikasno.
Obrazovni sistem ima zadatak da pravovremeno, kvalitetno i efikasno obrazuje stanovništvo u skladu sa razvojnim opredjeljenjima u pravcu održivosti, te da odgovori na obrazovne potrebe stanovništva tokom cijelog njegovog života. Shodno tome, obrazovni sistem preuzima ulogu ključnog razvojnog faktora, jer je kvalitetno obrazovana populacija pravi resurs kako za valjano korišćenje prirodnih i drugih naslijeđenih resursa.
Evidentno je da u današnjem sistemu obrazovanja postoje brojni problemi, koji iziskuju djelovanje na njihovom uklanjanju, odnosno poboljšanju, vodeći računa da se efikasno odgovori na potrebe kako ekonomije, tako i brzog reagovanja na nove potrebe i zahtjeve tržišta rada. U tom smislu, u prvi plan se postavljaju zadaci unapređenja kvaliteta obrazovanja povećanjem efektivnosti i efikasnosti obrazovnog sistema.
U okviru projekta „COTON – Contributing to increased functionality and employability in Republika Srpska and Una-Sana Canton” radi se na unapređenju kvaliteta obrazovanja i efektivnosti radne snage inicijalnim intervencijama u regiji koja je projektom obuhvaćena. U skladu sa tim, potrebno je dobiti podrobnije informacije o kapacitetima u srednjim tehničkim i drugim školama sa kojima će se sarađivati na projektu i njihovoj neusklađenosti sa potrebama lokalnog tržišta rada.
